SEMAFOR
danas je na semaforu pokraj mene stajao mrtav čovjek crveno svijetlo semafora obasjavalo je njegovo nježno mrtvilo
danas je na semaforu pokraj mene stajao mrtav čovjek crveno svijetlo semafora obasjavalo je njegovo nježno mrtvilo
u sobi punoj mrtvih pisaca zapalili smo svijeću slobodi. ti znaš moje granice, flert sa maštom, obećanja bez pokrića, gastronomske gafove 🙂 i dječačku ljubav iz grudi nedozrelog čovjeka. u sobi punoj mrtvih pisaca ti spoznala si svoju strast pod Camusovim djelima, razglednicama iz Nice i uz topli lavež moga jorkširskog terijera.
jednom će mojom rijekom napokon zaplivati otuđeni kormorani, a vjetrovi s istoka uskovitlat će staklo njene površine. jednom će se njene struje zateći na ušću tvoga krvotoka, stremeći do crnog mora tvoga beskraja. a ja uplovit ću tiho i neprimjetno sjedeći na krmi broda bez kormila, ćuteći sol u nozdrvama.
Podzemlje u kojemu sam te čekao osjetio sam kao neposrednost uterusa samoga Iz tunela srca dopirao je cijuk tehnokratske zvijeri raspoložene da nas oboje prožvače komadajući naša tijela čeličnim sjekutićima Beton svuda, pokoji list jeseni što je usisan vihorom tame, moje gojzerice i šal što vijori u kovitlacima nedostojnosti Dugo sam još stajao oči u…
upoznao sam francuza debelih obraza. kaže: ja mrzim pariz- lokalpatriotizam sputava nas moderne europejce. upoznao sam francuza koji je zavlačio kao p'jana edit pjaf. kaže: od jučer sam u ovome lijepome gradu i skonto sam sve. ko je koga klao ko je kome silovo žene i zašto. priča mi o titu. palamudi. ja pijem pivo…
danas je na semaforu pokraj mene stajao mrtav čovjek crveno svijetlo semafora obasjavalo je njegovo nježno mrtvilo